Real Madrid od uprave pa do sociosa (navijača i članova kluba) uvijek je imao pristojne ljude, jednom riječju – gospodu, za razliku od nekih klubova, za primjer ćemo uzeti Barcu i Athletic...
Rivalstvo Real Madrida i Barcelone u zadnjih nekoliko godina prelazi granice normale, no za sve smo krivi mi navijači, oba kluba, uvijek neko bude isprovociran i ta mržnja se polako širi. Pa da krenemo redom. Normalno je kada neki igrač Reala ode u Barcu ili u obratnom smjeru da mu se zviždi, da se na njegov račun pišu razni transparenti podrugljivog sadržaja, uzet ćemo za primjer samo Luisa Enriquea i Luisa Figa (dva imenjaka). Dakle, Luis Enrique dok je igrao u Real Madridu, dečko je igrao srcem, a kada je postigao gol Barci 1995. u pobjedi Reala od 5-0, pokazivao je boje dresa Reala, no stvari su se za tili čas promijenile, u ljeto 1996. preći će u Barcu, i odmah pričati ružno o Realu, a 1997. kada je ponovo dao gol na Bernabeuu, ovaj put u dresu Barce pokazivao je boje dresa Barce, a na njegovom licu mogla se vidjeti velika doza mržnje. Zašto je to uradio...? Drugi slučaj je slučaj Luisa Figa, u ljeto 2000. preselio se u Real Madrid iz Barcelone za 55 milijuna eura, tada najveći transfer u povijesti nogometa. No on je Portugalac, i sigurno nije mogao toliko znati i o Realu i Barci kao što je to znao Luis Enrique, i po povratku na Nou Camp doživio je strašne zvižduke, bilo je preko 1000 transparenata ne pozitivnih po njega. A vrhunac svega toga zbio se 2002. kada je bio održan El Classico na Nou Campu, Figo je krenuo da izvede korner, ali nije mogao, do njega su letjele razne boce, počev od coca cole pa do vinskih 'botella', dijelovi dasaka, a čak je doletjela i svinjska glava, Figo je tada izveo korner i zamalo dao gol Bonanu, i s druge strane kada je krenuo izvesti korner ista scena, zatrpan smećem je bio... Onda su igrači Reala normalno odlučili bojkotirati utakmicu i otišli do svlačionice dokle ih je morala štiti policija. Figo je nešto kasnije čak i postigao gol Barci, ali uz normalno slavlje, za razliku od onoga divljaka Enriquea. Još jedan dokaz o tome da su Madridiste gospoda, jeste taj da je prepuni Santiago Bernabeu 2005. ustao na noge tada najboljem nogometašu svijeta, Ronaldinhu, pljeskajući mu. Kada su navijači Barce uradili Madridistama takvo nešto? A sigurno su imali prilike, Camp Nouom su harali i Di Stefano, i Hugo Sanchez, i Santillana, i Butragueno, i Ronaldo, i Zidane i Raul... Ali eto, oni su jednog od najboljih nogometaša svijeta, Crisitana Ronalda laserima ometali dok je ovaj htio izvesti slobodan udarac.Ne znaju ni prihvatiti poraz, to je odnedavno postala svakodnevna priča. Barcelona igra barem trenutno najatraktivniji nogomet ali je naivno i bezobrazno očekivati da sad svi moraju igrati tako kako bi oni mogli pobjeđivati i dominirati jer su taj način oni doveli do savršenstva. Onda se nitko protiv njih ne bi niti trebao boriti jer tako ne zna i ne može igrati. Nek se onda ukinu sva takmičenja i oni proglase pobjednicima, pa kad netko bude složio takvu momčad i tako je uigrao nek odmjeri snage sa njima. Što bi sada svi trebali ući u nadigravanje sa njima i biti nakantani kako bi se svijet mogao naslađivati, to smo nadovezali u kontekst sa njihovim porazom od Intera, kada su pojedinci psovali zbog toga što Inter nije napao Barcu i lagano ispao nego našao način da ih prođe i na kraju prošao, a nakon toga kako bi što prije okončali slavlje Interovih igrača uključili su prskalice da rade punim kapacitetom, a nekoliko sati nakon završetka utakmice bivši igrač Barce a sada Intera, Samuel Eto'o, zatekao je na svojim vratima policiju, razlog? Nije platio nekakve poreze iz 2005. godine, ali eto, čovjek je imao Španjolsko državljanstvo, i živio tu više od 10. godina a oni su baš tu večer došli na njegova vrata, spontano priznat ćete. A Interovi igrači zajedno sa stručnim štabom nisu zaspali sve do 4 sata ujutru, zbog konstantne muke kraj njihovog hotela. Sjetimo se također finala Copa del Reya 2009. kada je cijela Mestalla zviždala na Španjolsku himnu, himnu svoje domovine. Igrači su im podvojene ličnosti, govore ''Visca Barca, Visca Catalunya'', a nakon toga ''Viva Espana''. Ja se nakon svega ovoga pitam zašto služi onaj njihov natpis ''Mes que un club'' na stadionu, sigurno da se budale čude.
Dok na drugoj strani imamo gospodu iz Madrida. Koja aplaudira bilo kome tko uradi nešto vrijedno aplauza, koja prizna greške u timu, koja se kritički zna odnositi prema upravi i svojim igračima, i što je najvažnije, koja je u najmanju ruku dosta realnija od Barcine. Drugo smo mi Balkanski divljaci koje nitko ništa ne pita i koji se samo možemo međusobno svađati oko svojih ekipa, pričamo u širokom spektru. Još jedan primjer mogu biti riječi jednog momka po završetku utakmice na Bernabeuu kada je Barca dobila Real 3-0, koji je priznao ono što je u tom trenutku bilo i realno, a to je da je Barca bila jača, zasluženo slavila i obazirao se na razne greške uprave... A ne daj Bože da je navijač Barce nakon Realove pobjede na Nou Campu (Baptista) rekao nešto na račun svoga tima, vjerujem da bi ga razapeli. Sigurno da ima iznimki, i to možemo vidjeti po raznim internet stranicama ''110% anti-cule'' i slično, ali bit svega toga je ponašanje na terenu i tribinama, na čemu nam kromanjonci iz Katalonije mogu samo zaviditi! A evo još jedna izjava koja se tiče igrača Barce, Hristo Stoičkov, nakon što je Luis Van Gaal dobio otkaz u Barceloni rekao je za nizozemskog stručnjaka sljedeće: ''Van Gaal ima veliku glavu u kojoj nema ništa.'' - kada je Perez pričao uvrijediljivo o Barci? Nikada za razliku od Joana Laporte kojemu je svaka druga izjava bila vezana za Real Madrid. I za kraj: Noble i belico adalid caballero del honor
preuzeto sa: http://realmadridbernabeu.blog.hr/
